Isus Lorice moj,
U zadnjem periodu sam imala jedno prosvjetljenje, a započela bih ovako: ja se nikada nisam baš puno sređivala u periodu prije Krista, nisam se nikada šminkala, bila sam nekako svoja i nisam htjela glumiti nešto drugo (unatoč tome sam imala problema s taštinom, rekla bih više neke unutarnje prirode, ako to tako mogu nazvati). Za mnom su uvijek trčali dečki ili muškarci, stariji ili mlađi i to priličan broj njih. Nije mi bilo baš jasno zašto, iako mi je naravno imponiralo kao i svakoj naopakoj ženi, no, nije mi bilo jasno, zato što ja to uglavnom nisam izazivala svojim izgledom, niti sam ja sad neka izrazita ljepotica da bih mogla to tome pripisati. No, kako se u zadnje vrijeme baš puno toga otvara, tako mi je Isus pokazao kako ja (još uvijek) imam taj jedan stav kada dođem pred jednog ili više muškaraca koje ne znam (u nekoj novoj sredini). A stav je nekakve bespomoćnosti, lažne poniznosti, divljenja drugoj strani i lažne dječje nevinosti. Ja to ne znam opisati riječima, ali sam vidjela to u slikama. Kad sam ja to vidjela u sebi gledajući kao da sam ja netko drugi, moram priznati da mi nije baš bilo dobro. Ja sam skoro cijelo vrijeme (otkako sam u braku ne družim se više s muškarcima koji nisu Ekipica) zapravo nepoznatim muškarcima odašiljala tu neku zavodljivu informaciju zbog koje su se lijepili na mene.
No, kada si u nedjelju pričao onu priču o Kenneth Haginu i pastorovoj ženi koju je sotona odveo u propast, iako sam već prije više puta od tebe čula tu priču, nekako mi je sada imala drugačiji odjek u nutrini.
Naime, gore navedena spoznaja i ovo od nedjelje što sam čula, spojilo se na nekoj razini i otvorila mi se negdje unutra svjesnost kako ja imam slabosti kroz koje mi sotona može ući i kljucati dok ne iskljuca, baš kao što je kljucao toj pastorovoj ženi. I od trenutka kada je nastupilo potonje me pogodio jedan takav napad s obzirom na navedeno, rekla bih izboj pale prirode na kojeg su se pokušali zakačiti svi ti pakleni duhovi senzualnosti, požude, zavodljivosti da mi opterete um i stisnu dušu. Tri ili četiri dana mi je trebalo da do kraja obranim sebe i odgurnem najezdu misli o vlastitoj zavodljivosti i senzualnosti. Ne mogu zapravo riječima opisati što je to bilo, ali je definitivno nešto odvratno što se pokušalo zakačiti na ono pakleno žensko u meni.
Osvrnula bih se još i na ovo: nedavno sam čula dio jedne tvoje propovijedi u kojoj si vrhunski objasnio kako se žena koja je u periodu ovulacije zapravo “tjera” (to si spojio s onim stihom “žudnja će te tjerati mužu”) i kako ona zrači zapravo tako i privlači muškarca iliti zavodi na taj način. Puno sam promišljala i o tome i rekla bih da je to sto posto tako u mom slučaju, iako sam ja do trenutka kada sam to čula iz tvojih usta, bila u potpunosti nesvjesna toga.
A moram napomenuti da se gore navedeni napad dogodio baš u periodu ovulacije…
Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da sada bolje vidim zašto Isus navodi: “Njegova više tjelesna žena”… Ne znam zašto i kako sam se ikada mogla smatrati duhovnom kada je sve ovo u meni čučalo i još je tu.
Ja definitivno jesam (bila) utjelovljenje svega onoga što ti govoriš u nauku o zlu u ženi, pa je u mom slučaju sve to sto posto tako. A moram ti reći da mi na prvu kada bih čula mnoge od tih informacija, prođe u srcu lagani nazovi otpor, zatim neslaganje s onim što sam čula. A onda uđem u promišljanje, dogode se čudesa i ja progledam i tako…
Grlim te puno i hvala ti.