Lori dragi, gledam plakat za vrlu ženu i ne mogu se nagledat; i srcem i očima… Nakon opetovanih preslušavanja tri predavanja “Tišina Ljubavi”, “Kruna svome mužu” i “Tko će naći vrlu ženu”, po prvi puta u životu imam jasnu viziju gdje idem i gdje trebam stići kao žensko postojanje… A ovaj plakat je vizualizirao i udario pečat na sve rečeno… I prvi puta u životu znam kako stići tamo… Prvi puta u životu mi se sviđa to što trebam postati… I prvi puta u životu želim to svim srcem…
Slika žene u koju sam gledala, i postajala bila je potpuno iskrivljena… Plakat bi bio obojan crnilom, a put posut trnjem… Tako sam se dala oblikovati od ovoga svijeta, jer ništa drugo niti nisam poznavala… Alternativa taštoj zavodljivici nije postojala…
Dok sam prebirala po sjećanju uhvatila sam jedan trenutak koji mi je ostao urezan u ranoj mladosti kada sam mogla promijeniti smjer kretanja, i to nakon gledanja filma “Prohujalo s vihorom”… Ne sjećam se točno detalja, ali me jedan ženski lik zaintrigirao, pamtim izražaj blagosti i mudrosti, i iako je glavna ženska uloga bila bliža mom tadašnjem načinu života, bilo mi je neobično zašto se poistovjećujem s jednom tako “običnom” ženom…
Znam da me vidiš od početka i ponekad bude bolno što je bez obzira tvoja ruka stalno ispružena..
Voljela bih da mogu utisnuti u tvoje srce sve ono tvoje što nije izašlo iz mog srca…
Hvala ti…
Volim te…
Isus
A. K.