Isus, Lorice!
Želim ti i pismeno posvjedočiti ono što smo pričali neki dan i dodati još nešto što sam spoznala i spoznajem o sebi i (pred)bračnoj Ljubavi.
1. Primijetila sam koliko me ovaj svjetovni pogled na bračnu ljubav (tu mislim na filmove i serije koje sam godinama gledala, ali i ostalo ozračje) oštetio što se tiče pogleda na bračnu ljubav i međuodnos muškarca i žene. To što se u svijetu predstavlja nema apsolutno nikakve veze s onim što ta Ljubav i taj odnos jest, već je samo iskrivljena slika koja te želi zatrovati i onda kada ju ne dobiješ, želiš ju tražiti negdje drugdje i stalno misliš da te negdje tamo čeka nešto što si zamislio i neka sreća, koja zapravo nikad nije tamo negdje, već u nama i među nama kad smo poslušni i podložni Riječi Božjoj. To je ništa drugo nego Sotonina zamka da te stalno miče od puta koji te jedino može spasiti.
2. Također, nisam mogla ne primijetiti da do sada, sve situacije kada smo Jure i ja bili u nekom konfliktu, raspravi ili već, štogod, u 98% slučajeva, to se dogodilo zbog mene, potencirano mojim stanjima, idejama i zlu.
3. Tek sad se zapravo upoznajem i uviđam koje je i kakvo to zlo u ženi. Iskreno, nije mi još baš lako to nositi i priznati u situaciji, i često krenu neka opravdanja, koja su nebitna, jer se opet odmaknem od vrlo jasne upute. I opet, iskreno, s obzirom na nauk koji sam čula i primjere parova koje sam mogla vidjeti, mislila sam da ću biti spremnija, jer sam stvarno toliko puno primila kroz ove godine, da sam mislila ću morati biti spremnija i pravilnije pozicionirana, ali nažalost, nisam. Tek kad si u tom međuodnosu i u primjeni toga kroz taj odnos možeš nešto napraviti, a ne samo kad čuješ, iako bi se htio pripremiti ranije.
4. Primijetila sam kako je krunu Kršćanstva teže nositi u tom odnosu, ali ona pogotovo vrijedi za taj odnos. Spremniji smo trpjeti nepravdu kada je nešto drugo i netko drugi u pitanju i onda, iako je teško, ali kao da se trudimo više, nekako ćemo to još otrpjeti, a kada dođe do neke nepravde, boli, povrede u tom međuodnosu, onda dođe taj: “A ti si meni” i krene sve nizbrdo.
5. I opet, kao i u svemu, najvažniji je prvi odnos.
Koliko crpiš iz odnosa s Isusom, toliko možeš voljeti, toliko si i sretan.
Ako dođe do zamjene uloga, neminovno nastaje ogromna šteta i nitko nije sretan.
Vidim da sam tek na početku i čeka me još puno samospoznaje i priznavanja i pokajanja i padanja i dizanja. Baš je bitno ne zaboraviti cijelu dužinu puta i za to se isto molim. Zahvalna sam Isusu na ovom nauku i tebi koji nam ga daješ, na Juri i svemu što imam s njim, baš mi je dragocjeno sve. Kako si rekao, slijede nevolje većih razmjera i najgore tek dolazi, ali i tako kaže da od meda nema ništa, pa onda valja se naučiti biti u octu, dok ne dođe onaj pravi med, koji je plod jedino međusobne ustrajnosti i čišćenja.
P.S. Jure mi je jednom prilikom poslao ovaj link, dobro smo se nasmijali… Pa ga citiramo “tu i tamo”, u prikladnim situacijama.
https://www.facebook.com/reel/600214952268846?s=yWDuG2&fs=e
I hvala ti od srca na svemu i volim te…
Matea