Dragi Lorice,
Hvala ti na tvom velikom ulaganju i trudu, srčanosti i ljubavi s kojom nam donosiš Evanđelje za žene i stavljaš Svjetlo visoko na svijećnjak da svi vidimo tvoja dobra djela i proslavimo našeg Oca na nebesima.
Ne želim se braniti, štoviše unutra je samo jedno veliko HVALA na Istini.
I prije Svjetla čiste Istine u odnosu s mužem mogla sam percipirati unutra da neke situacije teku, dok druge zapinju i proizvode u meni ogroman i neslomljiv otpor. Primijetila sam i da sam u ovim prvim, gdje nema otpora sretna i slobodna, dok sam u ovim drugim zarobljena i u muci. Moji razumski dosezi nisu bili dovoljni da spoznam u čemu je problem i ostala bi u toj muci s bezbrojnim pitanjima bez odgovora do kraja svog života..
Danas kada slušam od tebe po Riječi Božjoj Istinu, mogu sagledati unazad i složiti se s tobom da je podložnost žene stvar odluke pred Kristom odnosno unutarnje pomirenje s Bogom i prihvaćanje Njegove volje.
Sjećam se kada sam počela redovno vježbati prije 4 godine. Prethodno sam donijela odluku i to ne privremenu, nego da će to biti moj način života kako bi tijelo podržavalo moj duhovan rast.
Kada su krenuli bolni treninzi (nakon dugogodišnjeg nevježbanja i dvije trudnoće), kad su krenula odricanja od suvišnih kava, razgovora, radnji u danu, pa organizacija s djecom oko toga da se redovni treninzi omoguće – ne bih ustrajala da nije bilo čvrste odluke na početku.
Pa evo i danas, 4 godine kasnije, tjelovježba je i dalje sastavni dio mog života. Zbog odluke.
Nisam znala što će mi ta odluka donijeti, jedino što sam znala je da će biti dobro i vjerovala sam u to. Ta odluka je nadmašila sva moja očekivanja po pitanju tog jednog dijela života (tjelovježbe).
Tako je i s prihvaćanjem ove svete ženske uloge, ženskom podložnošću i poslušnosti Riječi Božjoj po pitanju vođe u obitelji koja je crkva u malom, gdje je Otac dodijelio mužu ulogu upravljanja.
Svih onih godina prije kada je naš brak propadao i strovalio se u najdublju jamu, nisam imala znanje i spoznaju, uvid ni Istinu. Jedino svoju palu prirodu punu zla, krive obrasce i urezanu krivu sliku koju sam “pokupila” od žena s kojima sam odrastala… sliku da je žena ta koja mora vuć, potezati i biti slomljena, nositi sve terete je l’ “šta ćeš od muškog očekivat”…
To su riječi koje bi redovito slušala uz odmahivanje rukom.
Kada si rekao da majka, provodeći glavninu vremena s djetetom, prenosi i ugrađuje u dijete svoj krivi stav i odnos prema muškarcu, te da će za to jednog dana odgovarati, srce mi se složilo i odgovornost još više podigla jer vidim u sebi koliko su katastrofalne posljedice toga, a i u mnogim ženama oko sebe…
Prvi korak za mene je bio osvijestiti ovu krivu postavku i početi gledati svog muža onako kako ga Otac vidi, kao onog koji je opremljen od stane Oca sa svime što je potrebno da vrši funkciju upravljanja u našoj obitelji. Morala sam ispovijedati ovo na glas kroz “Molitvu za vrlog muškarca” da bih iščupala krivu postavku. Iskreno, ne želim da moja djevojčica jednog dana prolazi istom stazom ili gorom…
Kada mi je u srcu objavljeno da ne moram nositi terete koji mi kao ženi ne pripadaju (teret odlučivanja, vođenja, financija) i da mogu biti slobodna i rasterećena u svojoj najdražoj kućnoj sferi, meni je ogromna gomila spala s leđa. Spoznala sam u kolikoj sam preogromnoj zaštiti kao slabiji spol.
Jedino što je na meni u odnosu prema mome Ocu i što žudim svim srcem je zauzeti svoju pomoćnu ulogu u najboljoj mogućoj mjeri, razumjeti Ljubav Božju u svetosti te uloge i biti podrška (u onome gdje sam potrebna mome mužu, a u skladu s Riječi Božjom), biti umirujući i ublažujući dio.
I na ovo sam se odlučila pred svojim Ocem, da ću mu na taj način uzvratiti Ljubav i zahvaliti na preobilnoj Milosti koju mi je ukazao kad mi je ponovo dao priliku da rastem, kad je dao svoj život u najtežim mukama za moj.
Vidjela sam Ljubav i slobodu u tome, beskrajne mogućnosti, radost, ispunjenje, toplu slatkoću u srcu kada vidim djecu i muža kako rastu i kako se približavaju Bogu.
Također vidim ogroman potencijal i mogućnosti ove svete služeće uloge u djelovanju prema okolini, drugim ženama, djeci i obiteljima, društvu općenito..ova ljubav te jednostavno otvori za to.
Vidim ženu u sasvim novom izdanju, okrenutu Bogu, u službi, posvećenju i pomaganju kroz sve vrline i silu Duha Svetog u jedinstvu s Njime po vjeri.
Malo je reći hvala jer želja mog srca je da ovo Evanđelje prenesem/o u svijet i da žene ponovo otkriju kolika je ljubav, sloboda, snaga, potencijal i moć u življenju ove svete uloge.
Danijela