Isus Lorice dragi,
Pišemo ti ovo svjedočanstvo kako bi stali uz tebe i potvrdili da je ovo istiniti nauk koji spašava živote, referirajući se na predavanja sa Seminara ”Neka ne proturječe” (Evanđelje za žene kroz poslušnost) s naše grupe Bračno zajedništvo. Iznimno smo sretni i blagoslovljeni što smo dio nečeg tako velikog i nadmoćnog… Hvala ti od srca!
Dakle, unutar mene se nešto počelo komešati nakon prvog predavanja… Poslušala sam ga puno puta i toliko me apsorbiralo da nisam stigla ni započeti sa slušanjem drugog. Odmah su me razotkrile te mi se urezale dvije rečenice koje si rekao tamo:
1. „Ukoliko muškarac ima inicijativu koja te ne odvodi od Krista, ti se nemaš što umetati, tražiti svoje i sl.“
2. „Ti moraš naučiti izvesti da šutiš dok on govori – da ga čuješ, ne komentiraš, daš mu podršku i čuješ mu srce“
Tu sam odmah dobila sliku mnoštva situacija gdje bih ja (iz najbolje namjere) davala sugestije, komentare, drugačije prijedloge… Uglavnom, pokušala zaokrenuti ili promijeniti njegovu inicijativu. Također, došle su mi slike situacija kada bi mi on iznosio svoje srce i bio u potrebi za podrškom i razumijevanjem, a ne mojim komentarima i „rješenjima“ situacije. Taman uoči drugog predavanja (koje me još više rasvijetlilo gdje sam ukrivo), dogodilo se više takvih manjih situacija kad sam baš osjetila koliko mu oduzimam snage i ne doprinosim njegovom duhovnom rastu, a bio je u periodu kad mu je trebala upravo podrška i ljubavni oslonac.
I tako me jednu večer baš prelomila iznutra bol kad san osjetila što mu zapravo činim, i uslijedilo je iskreno pokajanje pred Kristom sa žudnjom da to prominim i postanem žena u skladu s Očevom voljom i ulogom kakvu mi je On namijenio. S time sam ušla u stihove iz 1. Petrove 3:1 u proširenoj Bibliji koji kažu:
„Na isti način, vi žene, budite podložne svojim vlastitim muževima [podređene, ne kao inferiorne, nego iz poštovanja prema odgovornostima koje su povjerene muževima i njihovoj odgovornosti prema Bogu, i tako surađujući s njima]…“
te u drugom stihu gdje opisuje kako se trebaju ponašati:
„…morate osjećati odanost i poštovanje, cijeniti ga – častiti, uvažavati, nagrađivati, hrabriti ga i jednostavno ga voljeti i uživati u njemu“.
Znači veličanstveno! Baš me to oduševilo i rasvijetlilo mi se, kroz predavanja i ove stihove, kakvo ponašanje Otac zapravo traži od mene, i ono još važnije: Zašto! To mi je iskreno izmicalo dok san samo gledala u problem i iz razumske poslušnosti ga probala otkloniti da bih bila u uputi, ali nedostajala je primarna ljubav prema mužu da me pokrene uz spoznaju zašto je dobro za njega (a i mene) da sam ja unutar te upute, koliko dobro se zapravo time čini na svim razinama… I tako, Otac je naravno odmah sljedeći dan dao sve potrebne resurse te budnost i kontrolu nad krivim instinktima koji su se javljali, kako bih doista mogla biti bolja. Ja sam baš osjećala da je On na djelu, a i Ivan, kojem nije dugo trebalo da osjeti razliku u mom stavu srca, koji bi komentirao u smislu „Zašto si ti tako dobra prema meni?“. Čak je jedan dan mislio da se svojim djelima iskupljujem za nešto što sam napravila, a ja sam zapravo samo počela uživati u njemu, neprestano razmišljati kako da mu olakšam, ugodim i čujem srce trudeći se pri tom da dajem što manje nepotrebnih komentara i da se složim sa svakom njegovom inicijativom (jer si mi otkrio da ni jedna od njih ne odvodi od Krista, a realno te inicijative često i nisu neki veliki pothvati i od života važne odluke).
Tad se jednostavno dogodila detonacija između nas, kao da smo se počeli voljeti puuno više. Zbog promjene mog stava oboje smo primili veću snagu, za koju smo saznali na trećem predavanju, da se to oslobodila veća Sila Duha Svetoga unutar Ivana. I to je rezultiralo time da sve dosadašnje ideje koje smo imali, a stajale su na čekanju, odjednom su se oslobodile tako što je Ivan preuzeo veću inicijativu i s većom sigurnošću je počeo ulaziti u njih. On je komentirao da se moj stav na van nije puno promijenio po pitanju tih ideja, ali da je zračenje mog srca bilo skroz drugačije, što mu je i dalo veću snagu. Ono što bi volila spomenuti je da smo oboje procvjetali unutar tog procesa, a zanimljivo je da dok sam ja u tom nastojanju da mu neprestano služim, pratim njegove kretnje i hrabrim ga, zapravo osjećam nikad veću slobodu, a do sad sam imala osjećaj da ću ju izgubiti.
Smatram da je isto tako važno naglasiti da smo mi par koji se stvarno jako voli i nikad ne svađa te smo generalno dobro usklađeni, ali je ipak cijelo vrijeme falila ova važna postavka da bi bilo kako treba. Stoga ti još jednom želimo zahvaliti od srca na ovom spasonosnom i prevažnom Seminaru, koji je nama već sad veliki blagoslov za dalje te koji će, vjerujemo, spasiti još mnoge parove.
Volimo te puno i grlimo u Predivnom!
Martina M.