Bračna Ljubav

Od nečega treba odustati, ili od vlastitog zla ili od odnosa koji RAZOTKRIVA tvoje zlo – trenutak u kojem mnoge veze propadnu

Isus Apostole moj

Evo svjedočanstvo kao potvrda jučerašnjem predavanju s bračnog (Bogoslužje Grupe “Bračno zajedništvo”) i zahvala.

Već neko vrime se meni kroz razne situacije otkriva moja navezanost na materijalno, želja za prikazivanjem na van, nekim luksuzom i zapravo manjak zahvalnosti zbog oholosti. Jučer je to dovelo do situacije u kojoj sam ja zapela u ideji nečeg što želim, dok je Andro smatra da trenutno nije vrime za to i da mi ni ne može dati dok ne odustanem od sebe.

Sve je krenulo prije bračnog, nas dva smo pričali, on je meni objašnjava što, kako i zašto ne sad i što je ispravno u situaciji dok san ja bila u totalnom otporu i u trenutku kad sam skužila da on neće popustit samo san tila da prestanemo pričati o tome. Andrija nije presta pričati nego je nastavia mene suočavati s istinom stvari, što je meni onemogućilo da upadnem u vrtlog svojih misli i nađem opravdanje. Kako smo došli na bračno, nismo uspili dovršit razgovor, sve što sam ja njemu rekla je da znam da je u pravu i sve što govori je istina, ali ja jednostavno ne mogu pustit.

Tijekom propovijedi ja san prvo bila u šoku što je propovijed točno ono što meni/nama sad treba i totalno me razotkrilo i ja sam do kraja propovijedi zbog posuđenog Svjetla i snage mislila da sam odustala. No kako je Andro opet pokrenuo tu temu nakon bračnog i uspija ubost žicu koja je otvorila samo lavinu preostalih otpora, stvar se nastavila di je i stala. On me suočava s istinom, dolazio iz više uglova da mi ukaže, ja svjesna da je u pravu, a ja u krivu, ali nikako ne odustajem. Dok te netko suočava s istinom koju ne želiš primijeniti, osjećaj je otprilike ko da ti neko štemalicom po nutrini udara. Čak ni ne odgovaram ništa puno niti se raspravljam, ali jednostavno nemam snage promijenit volju bez obzira na istinu s kojom sam suočena, koja mi je u mudrosti ukazana i Ljubav koju primam. U jednom trenutku primjetim da moje ustrajanje radi povredu i štetu, povlačim se i prvo upadnem u stav samokritike i ciničnosti. Povlačim se da bi išla u Riječ jer znam da je to ispravno i da mi to jedino može pomoći i to je ono što mi inače pomaže kad se moram suočiti sama sa sobom, ali ja zapravo ne želim biti u Riječi i krenem razmišljati o svemu. To je bia takav vrtlog emocija, sve što sam ja vidila je ono što ja osjećam i što to meni čini da sam krenula zapravo stavljat krivnju na Andriju i naš odnos i u jednom trenutku mi samo zabljesne današnja propovijed i ja uvidim da to što se trenutno događa je očitovanje mog zla i krenem razmišljati o cijelokupnom procesu, onako kao da nekome prepričavam što se dogodilo i to mi je pomoglo da izađem iz emocije i razumski sagledam sve. Vidila sam da sam došla do točke di mi se više ne da i moram odustati, samo je bilo pitanje od čega… svog zla ili onog što razotkriva moje zlo, a to je u ovom slučaju naš odnos jer sam znala da ja s tim ne mogu dalje jer Andrija neće popustiti.

I ja znam da jednostavno moran ući u Riječ, ali se sve nešto izvlačim kao ko će sad naći stih baš za to i meni dođe stih koji mi je zalijepljen na zidu (1.Sol 5:18 “Na svemu zahvaljujte jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas”) i meni se neda dignut do zida niti otvorit Bibliju, oden na mobitel nešto viditi i “slučajno” vidim stih dana koji je bio točno taj stih. Meni je to bilo ko da je netko kantu ladne vode prolia na mene i zalipia mi dvi triske. Krenem čitati taj dio i postavim sama sebi pitanje : “Želiš li vršit volju Božju?” I odgovorim “Zašto ne” i što će se dogodit ako ne, a to bi bilo odustajanje od veze, potencijalni izlazak iz zajednice jer sam svjesna da ako ja ustrajem namjerno u jednom području u zlu i otporu mogu nakačiti još toga što potencijalno može eskalirati, a sve to dovodi do vraćanja u svit i na kraju propasti. Dok s druge strane ako je odgovor “DA”, ja odustajem od zla, postajem zahvalnija, sretnija, Andrija prima snagu i ljubav, njemu je lakše, mi smo bolji i bolje, otvaram mogućnost da dobijem što želim, a ni ne moram dobiti jer sam sretna svakako… Bilo mi je poprilično jasno što mi je za činiti. Pokajala se, primila snagu, ispričala se Andriji, on primia ljubav, ja primila ljubav, mi bolji, a ja malo manje zla i moram ti priznati puno je bolje ovako nego s tim u sebi živiti.

Hvala ti! Ja sam sad samo još zahvalnija što si nam dao nauk zbog kojeg možemo prepoznati očitovanje zla, što si nam pokazao put, kako živiti u Redu, što Andrija radi Istine koju si nam objavio u ovom slučaju nije popustia, što sam ja imala svjesnost da san u krivu i način kako se ispraviti. Hvala ti što si nam pokazao kako živiti i što je Život.

Volim te

Propovijed na temu:

Scroll to Top