Lorice dragi,
Želim ti se zahvaliti na svemu što nam daješ i na svemu što si stvorio za nas svojom vjerom u poziv i Djelo.
Hvala ti što si muža, mene i djecu primio ovakve kakvi jesmo… Hvala ti što vjeruješ u sjeme Riječi Božje koje sadiš u nas. Ja znam da bez te tvoje vjere i nemilosrdne i nepopustljive ustrajnosti za Krista, mi ne bi danas bili i imali priliku putovati kroz pustinju koja boli i u kojoj ništa nije ugodno. Hvala Isusu na pustinji! U njoj padamo, ali se i dižemo i u konačnici ju grlimo, ne odustajemo i vučemo jedan drugoga da ne otpadnemo od vjere. Napadi zlog su žestoki i bez tvoje poduke kako polagati ruke, moliti i vjerovati bi stvarno bili nigdje.
Hvala ti što si našem životu dao svrhu i cilj, smisao za kojim nam je duša čeznula.
Danas smo Marijan i ja svjedočili jednom mladom dečku koji je tek ušao u ozbiljnu vezu i kreće se prema samostalnom životu i otvoren je čuti. I pozorno nas je slušao, posebno o problemu žene kojeg jasno vidi, pa o robovanju ovom svijetu, o svim lažnim moranjima i vrtnji u krug iz mjeseca u mjesec, o Nebeskom Ocu koji samo čeka da uđemo u suradnju s Njim… I zamislilo ga je to i složio se i zahvalan je bio, a mi sretni zbog toga. Ne bi ovo mogli, s ovolikim teretom pale prirode i grijeha koje smo po putu natovarili, da nismo sami čuli od tebe, da se ne slamamo već dvije godine pod tvojom oštrom Riječi i mačem Duha. Zato ti hvala, jer nam Riječ koju govoriš otvara oči da možemo jedan drugome pomoći, izvući sebe iz vlastitog mulja, a zatim svjedočiti.
Hvala ti još jednom na primjeru, hrabrosti, časnim namjerama i svom tvom nastojanju sa svima nama.
Grlimm,
Danijela