Isus Lorice
Ovo svjedočanstvo ide na račun bračnog zajedništva iliti trenutnog Seminara “Neka ne proturječe”.
Prvo da se zahvalim što barem negdje mogu biti u pravu jer se slažem sa svime što si iznio van u tom Seminaru.
Šalu na stranu, hvala ti. Mi nikada ne bismo sami došli do ovoga, a koštalo bi nas vječnog života.
Odmah želim dati ispovijed vjere da ja hoću uspjeti. Ja ću postati vrsna, biblijska žena, ugodna Bogu i svom mužu, a moj muž hoće postati biblijski muškarac, snažan i silan u djelovanju za Krista i mi hoćemo biti bračni par u Misiji Krista Isusa na ovom Svjetlu.
Prije sam bila uvjerena da želim svim srcem vršiti uputu i nakon prvog dana Seminara sam baš bila sretna štoje Andrew otkrio put do uspjeha u vršenju upute. Međutim, kad je došao drugi dan, u meni su se probudili otpori za koje nisam niti znala da ih imam. Sve u meni se treslo, nije mi bilo dobro i htjela sam samo što prije otići doma. Propovijed je bila uistinu vrhunska, čak sam primila objavu za jednu molitvenu situaciju koja mi je trebala, ali je meni trebalo da procesuiram sve to i da se slome ti otpori. Međutim, nisam uspjela jer je dan bio dinamičan, još je Bogoslužje bilo popodne, pa sam bila cijela smantana i van fokusa, među ljudima, ali zapravo sam htjela biti nasamo s Isusom.
Nisam se snašla u tome što mi se nutrina poljuljala i što sam spoznala koliko još otpora imam. Mislila sam da želim svim srcem vršiti uputu i to me bas rastužilo. Očito sam još podosta đavolja ako je tvoja jednadžba o ljubavi spram uputi točna, a jest kako vidim.
Odlučila sam pošto/poto zavoljeti svim srcem uputu, što ću, nema nazad.
Vidim da ja imam velikih problema, tj. ja sam veliki problem u vršenju upute, a nemam sat vremena u danu u kojem bih ušla u tišinu bez da se onesvijestim od umora. Do sada sam prakticirala neprestano Božje prisustvo u svemu što radim, ali sad kako sam počela prakticirati jutarnju stražu, vidim razliku, vidim zašto je nužno određeno vrijeme samo za biti u tišini bez da išta radim.
Dogovorila sam se s Isusom da ću prakticirati jutarnju stražu u smjenama. Znači, s obzirom na ovaj zahtjevan ritam prakticirat ću jutarnju stražu u obliku vremena koje mi se otvori u danu da uđem u nutrinu, koliko trajalo da trajalo. Nekad su ometanja izvana koja prekinu, a nekad iznutra, moje misli koje vrludaju. No svakako vidim razliku već sada. Vjerujem da će to sjesti na svoje kad se moje srce još više namjesti, pa će se otvoriti i vrijeme za to. Ja sam sama odlučila odvojiti cca pet minuta kad se probudim na dojenje oko četiri, pet ujutro, da tada započnem stražu. Kažem, nije jednostavno jer sam kronično iscrpljena, ali to je moj spas, pa ću se prema tome dovesti u red što se toga tiče.
Naime, nisam odmah napravila ogroman pomak u ponašanju, već mi se dogodio pomak u percepciji. Stvari koje nisam prije primjećivala da činim i situacije koje nisam prije primjećivala gdje padam, sada vidim bolje i jasnije. Također, bolje vidim uzročno-posljedične veze.
Odjednom sam stvarno unutra shvatila da Isus čeka da ja dođem u Božanski red što se tiče svoje uloge, da bi nas stvarno mogao blagosloviti, to mi je pokazao u slikama (njih sam počela dobivati kako sam prakticirala neprestano prisustvo). Dobijem sliku nekoliko situacija pred sobom kao da film gledam i izvrti mi se uzročno-posljedična veza i onda poveznica s mojom ulogom žene i prikaz gdje nisam.
Također sam na Seminaru primila još jedno prosvjetljenje, a to je da će nam djeca biti poslušna kad ja postanem poslušna mužu, a trenutno baš imamo posla s tom poslušnosti kod djece.
No, tu negdje je Isus očito ušao i povukao mi je paralelu mog ponašanja prema mužu, stavljajući mi svjetlo nad ponašanjem naše kćeri spram mene kroz dan.
Ona se staaaalno:
Umeće,
Odgovara na svaku moju,
Priča kad ja pričam,
Ne sluša dok joj govorim,
Na moju kritiku reagira burno,
Čim joj se nešto pokuša ukazati, ide: “a kako ti…”,
Na svaku moju ideju, ona ima svoju ideju,
Čim joj ne ugodim, nije po njezinom, odmah ljutnja i otpori …
Ja budem toliko iscrpljena od konstantne bitke i dođe mi da odustanem koliko me izmori, ista slika kako je mom mužu bilo sa mnom. Sad je nešto bolje, ali i dalje mu nije lako.
No, lakše mi je kada vidim nju, odmah iznutra dobijem poticaj da vidim sebe kroz to ponašanje i da ga se unaprijed odreknem. Rekla sam ti već da će plodovi svjedočiti o uspjehu.
No, tu sam negdje oko svega toga. Nastojanje je tu, uputa je tu, način je tu i voljnost je tu, pa vjerujem da ću se kroz neko vrijeme uspješno očitovati
Grlim te puno i hvala ti.
K. M.
Isus mili Lorens
Uu srcu mi je da ti zahvalim na ovom trenutnom Seminaru evanđelje za žene. Stvarno je predivan i blagoslivljajući, baš puno snage primam dok slušam. Nešto prije tog Seminara sam promišljala kako ja kao žena moram biti ispravna i u ljubavi jer kako će Josip imati snagu da se daje na van i djeluje u Kristu i vodi kako bi trebao, ako se mora sa mnom baviti. Jer tu onda ulaže snagu da se sa mnom bori umjesto da ju uloži za Krista. Kad si rekao da je to najveća smetnja Misiji odmah sam se složila baš zbog ovog promišljanja od ranije. Meni najveću snagu daje odnos s Kristom koji sam izgradila, i volja da se Njemu predam u potpunosti se odražava i u bračnom zajedništvu uz odluku koju donosim za svaku pojedinu situaciju što mi omogućuje da svaki put primim snagu i upliv ljubavi za promjenu. Odluka srca je ono što me najviše snaži, mijenja i daje oduševljenje. Posebno, kad slušam Riječ kroz Seminar, u srcu mi se budi žar da to žudim i često mi samo dolazi da govorim: “DA, ODLUČUJEM, ŽELIM, I VJERUJEM DA PRIMAM …”, i tako dok god se ne završi predavanje Riječi.
(Lorens: ovo je do sad ‘poznato’ i opet dokazuje slučaj, ali sad ispod ulazi novi element, koji nas u stvari ne bi trebao previše začuditi, jer logično je da ako ustrajemo u nekom zlu da će duše umrlih zlih ljudi koje u sebi nose to zlo a traže tijelo da se kroz njega mogu nastaviti zadovoljavati, ‘uskočiti’ u nas i onda intenzivirati problem, pa počujte …)
Sjećam se dok sam prošle godine slušala propovijed od Tonija Evansa o poslušnosti žena i isto tako se odlučila u srcu za to, imala sam jače očitovanje nekog demona. Dolazilo mi je da je u pitanju kontrola. Trenutno sam izgubila svu snagu i samo sam ležala na krevetu dok je još ta propovijed trajala i neki otpori i jaki nemiri su mi bili u srcu, a ja sam se cijelo vrijeme prepuštala slušanju i primanju svega što govori. Bez obzira na to što mi je sve više bilo loše stanje, fizički i emotivno. Josip se molio. Možda je prošlo nekih 45 minuta, jer mi se nije popravljalo stanje. Dok je molio duh me počeo gušiti, pa je nakon nekog vremena prestalo sve i spustio se mir. Nakon tog dana ja mogu vidjeti da se nešto bitno promijenilo, neka lakoća je prisutna i veća snaga za promjenom mi je dostupna. Tako da ne mogu reći da nemam snage promijeniti volju u situaciji. Puno mi je lakše promijeniti srce i stav sad nego ranije dok je taj duh bio prisutan i baš se osjeti razlika.
Radujem se daljnjem Seminaru, prekrasan je i oslobađajuć.
Nadodala bi da se mogu sjetiti ranije, dok nisam primila oslobođenje od tog duha, da u situaciji, uz najbolju volju bi svaki put bila u nemogućnosti da odustanem od zla pošto bi se pojavila slabost i nemogućnost da primim snagu. To vidim kao očitovanje tog duha, dok sad nije tako i uvijek mi je dostupna snaga. Imam još jako puno za promijeniti i ispraviti se ali se radujem uspjehu jer mi je Isus pokazao da mogu.
Volim te puno i grlim
A. B.