Lorice dragi.
Eto da ti se javim i ja u vezi Bračnog zajedništva. Kako smo ovih dana u postu i više u molitvi, promišljam više i o Bračnom zajedništvu.
Inače me je dosta “pogodilo” svjedočanstvo Ane i tvoj komentar o duhovima vratarima.
Zapisala sam to i probala detektirati da li kod mene imaju prostora ovi duhovi. I počela sam obraćati pažnju više u toku dana. Znači, nakon ova dva dana sam shvatila da je vrlo lako uočiti pokušaje djelovanja istih, čak i kod kćeri, a povezala sam i puno situacija kod moje mame, bake, sestre gdje je bilo očito da jesu padale pod njihov utjecaj, pogotovo jednog od tih duhova. Spomenuo si tri: svadljivost, buntovnost i kontrola.
Ja sam osobno stavila svoje ponašanje prema mužu u neku recimo “kontroliranu” rutinu, ali je uvijek prisutan poriv (poticaj), pogotovo u nekim situacijama koje već mogu prepoznati i stoga naučeno dobro “odigrati”.
Kako znamo (il bi trebali znati) da je Riječ ta koja nam daje sve da možemo pobijediti to zlo koje stalno napada, čitala sam Efežane 5-o poglavlje gdje kaže:
Pokoravajte se jedan drugome u strahu Kristovu!
Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodaru (to the Lord)
Tu mi se baš u srcu otkrilo kako se nisam pokoravala Mikiju kao mom gospodaru (Riječ “Lord” mi nekako bolje sjeda, bolje opisuje taj odnos)
Pokoravala sam se zato što sam htjela biti u uputi, al nisam shvaćala da ovo “Lord” ima tu glavnu ulogu da se uopće mogu pokoriti. Ajmo reć, fejkala sam pokornost zbog neznanja.
Jer nije se problem podložiti kad znaš da je netko iznad tebe u hijerarhiji.
Mislim, ne znam da l’ neka od nas baš ima problema sa podložnošću šefu ili šefici recimo, ili mami i tati ili drugim autoritetima.
Al, Gospodar u mom mužu (the Lord) nije do sada dobio ni približno dovoljno podrazumijevajuće podložnosti. Naprotiv, težište mi je bilo na “podloži se”, ali ne i na priznavanje autoriteta u srcu, te nije ni bilo iskrenog podlaganja. Samo “kao” podlaganje.
Shvatila sam da je moja percepcija mog muža kao predstavnika vlasti (kao Gospodaru, “Lordu”) potpuno izostala. Jer ja imam ideju da se podlažem iz ljubavi prema Isusu… ali ne stvarno mom Gospodaru, ovdje u utjelovljenom autoritetu: Mikiju.
Kad sam to shvatila, promijenio se potpuno moj stav. U srcu se nekako sve pospojilo, jer sam se tek tada PODLOŽILA BOGU.
Istovremeno sam skužila da nemam problema se automatski oduprijeti bilo kakvim “napadima” u obliku gore spomenutih duhova: prepirka ili bunjenje recimo (svadljivost i buntovnost). Jer, ako sam i imala nešto za reći, bilo je u drugačijem duhu (iskreno pomoćnom) te nije ugrožavalo njegov autoritet.
Podložite se Bogu, oduprite se vragu i on će pobjeći. (Jakovljeva 4:7) je tu zasjalo u mom srcu ko zastava kojom vijorim!
Eto, ovo je friško, al sam ti morala poslati
Hvala od srca
Alma