„Uvijek je to zlo pratila mržnja, u nekom trenu bih ja toliko mrzila njega da bi me uistinu bilo strah od te količine mržnje i uvijek bi mi bio upitnik nad glavom od kud sad to odjednom, a niti mislim o tome, niti želim to.“
Isus, Lorice.
Amalek i horda Amalečana**.
Želim ti ovo izgovoriti, želim se obračunati s tim zlom. Hvala ti na ovoj Istini, mene je oslobodila. Gdje bih ja bila bez tvog znanja – ne želim ni promisliti, slabo mi dođe.
Hvala ti što si mi otvorio oči, kako duhovne tako i prirodne. Prevrtio mi se film unazad dvije godine, od kad sam rodila, i jasno sam spoznala gdje je taj prokleti Amalek uklizao meni u život, a bilo ga je, stalno… Pogotovo prema Ivanu. Da ne opisujem situacije sada za koje mogu tvrditi da sam ih potencirala, opisati ću moje stanje u tim situacijama. Niti sam ih bila svjesna, niti sam gledala u Isusa. I, naravno da sam mislila da sam u pravu u svemu što činim i govorim. Svako malo bi se te situacije javljale. Ono što bi se meni događalo je da bi iz mene izašlo toliko zlo koje bi i mene iznenadilo. I, sad, znala sam da nije negdje izvana to zlo došlo, da je u meni, ali bi mi bilo toliko nejasno sve to da bih se skroz saživjela s njim i ignorirala bih ga redovito. U rijetkim trenucima bih promišljala o njemu, a kad bih i promislila o tom zlu uvijek bi se završilo tako da bih se pokajala i odlučila: ‘Ok, neću se više tako ponašati, ovo nema smisla.’ I ne bih imala snagu da to izvedem što sam rekla, nego bih redovito pala u tome. Uvijek je to zlo pratila mržnja, u nekom trenu bih ja toliko mrzila njega da bi me uistinu bilo strah od te količine mržnje i uvijek bi mi bio upitnik nad glavom od kud sad to odjednom, a niti mislim o tome, niti želim to. Toliko me to potreslo da sam se morala dignuti ranije jutros nego inače i reći kroz suze njemu prije nego je otišao na posao, da mi je iz srca žao i da mi oprosti na svemu zlom što sam radila zadnje dvije godine. Malo je reći da se čovjek šokirao, bit će opet očekivao neku prodiku protiv koje će se morat boriti. Znao je on meni reći kroz zadnje dvije godine kad bi me taj vrag uhvatio u svoje šape: ‘Pa što ti je, ti k’o da si druga osoba, ja ne znan više što ću činit!?’ Ma užas.
Ne bih samo htjela spomenut situacije s I ovdje sad; želim reći da sam spoznala i Amaleka i s drugim ljudima u određenim situacijama, i tu sam prevrtjela film… I tako je lipo bio upakiran, užas…
Eto, želim se još jednom zahvaliti na ovoj toliko oslobađajućoj Istini i ne želim je nikada zaboraviti.
Volim te i hvala ti. Isus je Kralj.
**Pojmovi ‘Amalek tj. Amalečani’ koji se spominju u svjedočanstvu odnose se na skrovita zla u čovjeku kojih uglavnom nije svjestan ali zbijaju kad je slab i umoran da bi ga porazila. (Izlazak 17:11, I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.). Kako prepoznati “Amalečane” i kako se boriti protiv njih poslušajte detaljno u propovijedi na temu: “Napad AMALEČANA (Izlazak 17:8-16)… ‘I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute Izraelci bi nadjačavali”)