Isus Lorice,
No, kako sam ti pričala, bili smo obiteljski prije desetak dana na jednodnevnom izletu. Otišli smo na more i moram napomenuti da smo prije ovog jednodnevnog odlaska na more bili puno puta na moru u ovih skoro sedam godina braka i nikada, ali nikada nam nije bilo ovako lijepo. Kad kažem lijepo, ne mislim samo da nam se potrefilo lijepo vrijeme, mjesto u hladu i ugodno more, već sve skupa: od trenutka kad je Ivo došao s idejom da idemo, do trenutka kad smo se vratili kući, sve je teklo glatko. Naši dogovori oko svega, zatim put do tamo, boravak tamo, put natrag, sve je među nama bilo skladno. Djeca su bila skladnija nego ikada, sve je po prvi puta baš teklo. I kad je bilo par naizgled nezgodnih situacija, nekako se to tako lako prevazišlo, totalno nebitno. Čak je Ivo na kraju i molio za jednu djevojčicu na plaži i ostavio vizitku jednoj obitelji.
Svjesnija sam nego ikada da je ovaj naš izlet i sve oko njega rezultat cijelog ovog nauka i specifično nastojanja oko podložnosti žena kroz sve ove Seminare i sada aktualni Seminar: ‘Neka ne proturječe!’
Ne mogu ti dovoljno izraziti zahvalnost u svom srcu za ovaj novi život kojeg imamo, jer sve što imamo dugujemo tebi i ovom nauku. Zahvalna sam što smo sretni, što nam je lijepo, što se volimo i najvažnije što imamo Krista i imamo priliku biti dio nečeg tako velikog. Osjećam da su naša srca napokon spremna za korak dalje prema zajedničkom služenju za Krista
Hvala ti od srca.
Klara