Ušla sam u ulogu žrtve, i svaka moja misao i djelovanje usmjereno prema njemu bilo je obojano time. Uočila sam još da sam u toj obmani bila potpuno lišena percepcije da me pozicija agresora dovela do tog stanja. Istinu nisam mogla dohvatiti srcem, jer je opsjednuti um bio 100% uvjeren da sam ja žrtva i da polazišna točka zla kreće od Dominika.
Lori dragi,
slušam vaše komentare o 34. poglavlju ‘Duhovnog sunca – 1’ (vidi na www.akademijavjecnogproljeca.org/ pod Tematske Knjižice; Knjižica br. 92, str. 5-9;) i potpisujem sve rečeno. I da; gore je nego što sam mislila…
Bila sam svjesna da sam imala udjela u Dominikovom iskrivljenom ponašanju (2-3 mjeseca nakon poroda), ali nisam mislila da sam bila odgovorna u tolikoj mjeri. Čak sam znala reći kako ga je ‘nešto’ opsjelo i moguće da je imao ptsp od poroda…
Postpartum je kod nas bio baš zanimljivo razdoblje za manevar zmaja u meni. Ono što je u zadnje vrijeme izbijalo rjeđe po pitanju kontrole, u tom periodu je uzelo maha, i to s ekskluzivnim opravdanjem kako mama zna najbolje… Užas! Svaki njegov pokret oko bebe je naišao na komentar. Petnaestak dana nakon poroda on je bio više oko malenog, i kad bih ga tako promatrala vidjela sam koliko je brižan i pažljiv, i bez obzira na to, čim mi je bilo malo bolje ‘izgurala sam ga’ i preuzela ulogu mame. Još sam mu i zamjerila što se nije dao tako lako izgurat. Nijansa koju sam uhvatila unutar sebe bila je da je spočitavanje njemu bilo pod krinkom dobrobiti djeteta, jer realno situacije nisu zahtijevale nikakva upozorenja. Jednom prilikom je krenuo bebi rezat noktiće, bez da mi je prethodno išta rekao, a maleni je mahao rukicama kao i svaki put dotad i naravno da sam mu ukazala kako to nije sad taj trenutak i onda još brzinski pronašla alibi za rečeno; ima grčiće (tad bi bio najnemirniji)… Stvorila sam mu dodatni pritisak pa je bebi malo ukrivo odrezao noktić. Idući dan mu se prstić zacrvenio i izgledalo je kao mala upala… Naravno da sam njega smatrala odgovornim, ali sreća da je tu mama, koja je ‘spasila stvar’ molitvom…
Znači pritisak je bio toliko jak – dva kontrolora u tramvaju – onaj što uđe na prednja i onaj što ulazi na zadnja vrata, a ti u sredini – da je on postajao sve nervozniji i verbalno agresivniji prema meni. Silina zla u vidu kontrole koja je išla prema njemu počela mi se vraćat kao bumerang, a da nisam ni bila svjesna pravog uzroka problema… Kao da čuješ buku koja te izluđuje i ne kužiš da dolazi iz tvoje unutrašnjosti i onda pokušavaš utišati sve oko sebe, ali bezuspješno…
I evo, tek dok sam slušala snimku mi se potpuno rasvijetlilo što je zapravo opsjelo Dominika…
Trebam li reći da si opet bio u pravu…
Hvala ti…
Volim te!
Isus
Anica 07.09.2023.
Lori dragi,
Htjela bih se nadovezati na svjedočanstvo od neki dan… Vrtim film unatrag, i nastojim sagledati što se odvijalo unutar bića u periodu kad mi se svo zlo koje sam činila Dominiku, počelo obijati o glavu. I sjećam se da su bili prisutni elementi koje si naveo;
- ‘Najviše trebam’ – više puta sam uhvatila misao zašto se baš sad mora tako ponašati kad ga trebam najviše ikad…
- ‘Onaj pravi’ – iako mi je već odavno, kroz nekoliko dugih veza, potpuno uništena slika bračne ljubavi u holivudskoj produkciji, pomislila sam jel’ on ‘pravi’…
Ušla sam u ulogu žrtve, i svaka moja misao i djelovanje usmjereno prema njemu bilo je obojano time. Uočila sam još da sam u toj obmani bila potpuno lišena percepcije da me pozicija agresora dovela do tog stanja. Istinu nisam mogla dohvatiti srcem, jer je opsjednuti um bio 100% uvjeren da sam ja žrtva i da polazišna točka zla kreće od Dominika.
Kad je situacija postala nepodnošljiva, kleknula sam pred Njime i sve se umirilo. U međuvremenu sam nastojala u molitvi, ali zbog grijeha (pozicija agresora) je došlo do kratkog spoja.
Nakon što sam zavapila Isusu cijelim bićem opet sam počela primati sve više Svjetla kroz Riječ (Seminare) i kao da mi se um razbistrio. Sjećam se da si me jednom prilikom dok sam bila preko Zooma pitao jesam li što naučila iz predavanja (Bračno zajedništvo) i to mi je bilo znakovito, jer mi se baš na tom predavanju ‘otvorilo uho’…
Snimka vaših komentara o 34-om poglavlju bila mi je kao adrenalinska injekcija; momentalno mi je došla potpuna jasnoća oko cijele situacije, i kao da se tek tada dovršio proces ‘iscjeljenja’…
I svjesna sam da sam mogla biti potpuno okradena, svojom krivnjom.
Hvala ti što staalno bdiješ nad našim dušama…
‘Jane’ 04.09.2023.
Ok, ovdje bi morali uočiti nekoliko važnih spoznaja koje su promijenile pogled na okolnosti koje su skoro dovele do prekida … a vi također odmah uočite koliko je važno da mi GOVORIMO Istinu, kao ono Šimun i ja što smo snimili, jer jedino Istina koju čujete vas može osloboditi, kao ovdje Anicu …
1. Žena AGRESOR (pogl. 34 ‘Duhovnog sunca – 1’) postaje u svojim nezadovoljnim očima ŽRTVA … što je ujedno i 8 metoda kako Sotona kroz pala bića uzurpira ili ruši od Boga-Oca dan autoritet (crkva – brak); ovo se nekako događa spontano u opsjednutom umu … zbog zla u srcu koje prihvaća kao ISTINU što podržava VLASTITO ZLO … što sve ulazi u onu opasnost i SUD kojeg je Gospodar naveo u Luki 12:39 … a u kontekstu Ivana 10:10 …
2. Ta žena ‘vjernica’ onda moli za svog zlog ‘agresora’ muža da se oslobodi od zlih duhova … a ovo spominjem jer ona ‘misli da je vjernica’ …. dok su VJERNICI oni koji vrše Zapovijedi .. a ne koji ih poznaju i ne vrše …
3. E sad u ovim za takvu ženu čiji ‘snovi nisu ostvareni’ radi ‘takvog muža’ teškim okolnostima, ona razmišlja ‘da li je on taj’?!
4. Uspjela se poniziti i uz to je imala Svjetlo sa strane, ali svjesna je da je vrlo lako mogla ostati bez svega … čitaj: obitelji …
U svemu pa tako i ovdje najvažnija je POLAZIŠNA TOČKA … jer ovdje polazišna točka nije Isus Krist i Njegova Riječ … to je br. 1 … a također, br. 2, nije ni prava percepcija o uzroku problema … što je ‘ženski agresor’ prema 34-om poglavlju …
Tko ima uši neka čuje!
Lorens