Isus Lorens,
Jednostavno da se javim, da ti kažem koliko mi je važan seminar o preodgajanju u Božju djecu.
Koliko je bilo potrebno da čujem Očevu Riječ baš na način koji si ti naglasio. Moja greška je bila što sam djeci povlađivala jer nekad nisam znala bolje, nekad nisam imala snage, nekad nisam imala svijest da činim pogrešno niti sam znala što ja to činim pogrešno i koliko su teške posljedice toga.
Tako lijepo je opisano ono što se dešavalo u duši, ta bol koju bi ja podnosila ako bi ih kaznila me sprječavala u djelovanju jer sam mislila da je to krivo, da sam tiranin… a djeca još k tome negoduju… Pa što ja činim? Nisam vidjela dobro u tome niti sam imala cilj da bi to sprovela do kraja! Činjenica je da nitko nije bio ispunjen zbog toga i da sfera ipak nije bila ljubavna iako sam sve to radila zbog mira u kući. Također i seminar krivi bogovi su istu tu moju sotonsku utvrdu napali s druge strane gdje sam djecu nesvjesno stavljala na prvo mjesto i tako njima služila u krivo. Žalosna je bila situacija.
Sada je situacija drugačija, kada sam se ja istinski pokajala za to, odmah se sfera u kući promijenila, odnosi su ljubavniji, a mi ispunjeniji i djeca su otvorenija, promjena je očita svima, a i u školi
Hvala Isusu na Istini koja oslobađa, na Riječi i Sili koja ruši sve sotonske utvrde, na milosti.
Ja sam zbilja oslobođena, jednostavno se to loše izmaklo iz sfere i došlo bolje.
Grlim te!
Antonija B.