Kad sam se vratila u Skoplje, nastavila sam prebivati u Evanđelju za žene i ono je potpuno eksplodiralo u meni, raznijelo me na milijune komada koje još uvijek skupljam, plakala dva tjedna… Toliko sam se našla u tom “znam bolje”,“mogu bolje“ i u odnosu na partnera i u svim domenima svog života.
(Isus me do toga doveo kroz prijateljski odnos koji je trajao mjesecima u kojima se nismo mogli uskladiti s tim čovjekom iako je imalo simpatije s obje strane … Videla sam se u toj komunikaciji … Videla sam užas koji radim … sa stavom „znam bolje“) najzanimljivije je kad sam se videla u tom svjetlu, protivnik me htio opet vratiti na to … pa nisi tako loša pa pogledaj druge… , i tako je u svim odnosima… s djetetom, s roditeljima, s kolegama, s prijateljima… Ali ne dajem neprijatelju moć da vlada…
Preporučila sam seminar nekolicini prijateljica da ga poslušaju, a komentari su bili da smo stvarno za u pakao… nastavljaju kao i prije iako se žele promijeniti, ali bez Isusa je teško se promijeniti. Ja samo kažem sebi, znam put, znam cilj i iako je teško, ne zanima me ništa drugo …
G.