Dragi Lorice,
Šaljem ti svjedočanstvo iz života s našom djecom prema nauku kojeg nam donosiš u Riječi koja posijana u njih pušta korijene, rađa snažnom vjerom i raste…
U subotu u 11h je naš Lukas trebao imati trening (nogometa) i već ujutro čim je vidio da pada kiša, zapovjedio je u Ime Isusa Krista da prestane, jer nije želio propustiti trening.
Gledala sam van i navijala za njegovu vjeru, bez obzira što je u jednom trenu pomalo počela padati, i još jače kada smo izašli i krenuli prema busu. Iznutra smo svi troje bili u jakoj želji da idemo i nismo bili bezvoljni unatoč kiši.
Lukas je čvrsto stajao i govorio da će kiša prestati. No, do prvog ugla kiša je Riti već smočila cijelu jaknicu s prednje strane i tu su krenule neočekivano moje sumnje, tipične za mame: “Jao, Rita je već sva mokra, ne možemo ići ovako, možda ipak nema smisla ovo…”, i usporila sam korak.
Na to mi je Lukas snažno odgovorio: “Mama imaj vjere! Kiša će prestat prije nego dođemo na teren!” Rita mu se pridružila rekavši da moramo vjerovati i još na to citirala stihove koje izgovaramo po kući: “Mama, i nebo i zemlja će proć, ali Njegova Riječ nikada neće proć!”
Šutila sam, slušala ih i hodala s njima kroz kišu, dok je Lukas nastavio: “Kakva ti je to vjera? Ako ne vjeruješ Bogu, onda bar imaj povjerenja u mog trenera. On bi već otkazao trening da nije moguće održati ga. On ne bi dopustio da nam se nešto loše dogodi.”
Ovo me skroz razoružalo, mislila sam si, djeca su u pravu, a ne ja s ovim mislima punim nepotrebne brige. Odbacila sam sve to i nastavili smo brže prema busu ispovjedajući vjeru na glas do stanice, u busu, i prije nego smo izašli iz busa par stanica niže, kiša je prestala.
Lukas je sav sretan i osnažen odradio kvalitetan trening, a Rita (kojoj se jakna osušila) i ja smo se prošetale do obližnjeg kafića na sok.
Bila je to još jedna kušnja s malenima koju smo pobijedili zajedničkom vjerom, ispovijedi, bodrenjem i nadopunili naše slabosti.
Naša djeca rastu u vjeri iz dana u dan, a mi ih oduševljeno gledamo s mirom u srcu.
Oni jasno vide razliku kad pred njima stoji netko tko ne prakticira živu vjeru. Lukas zna pitati ljude, “Vjerujete li u Isusa? “, i krene u razgovor s njima.
Vjera im daje sigurnost i stabilnost u zahtjevnim životnim periodima, kao ovaj koji prolazimo zadnjih osam mjeseci, kako nismo u svom domu i izloženi smo većim napadima i osudom nego ikad, što nam je još jedna potvrda da je ovaj Put s Isusom dobar.
S druge strane, nikad ovoliko nismo bili oslobođeni negativnih utjecaja svijeta i društva (ako izuzmemo osudu naše šire obitelji) što pozitivno utječe na djecu i čvrst odgoj u vjeri. Lukas je promijenio i način školovanja (homeschooling), i više vremena nego ikad provodi sa mnom i malom sestrom i ogromna je podrška u radu koji ulažem u naš Ekballo (o ovome drugom prilikom). Znatan je njegov rast u strpljenju i ljubavi prema sestri i prilagodbi cjelokupnoj situaciji, umanjile su se njegove slabosti, a talenti došli do izražaja.
Kao obitelj smo u srcu rekli NE sotonskom načinu života i funkcioniranja u svijetu, stali na kraj svakodnevnoj jurnjavi, brizi i bezperspektivnosti.
Napravili smo žestok zaokret i Otac nas je popratio u tome, a mi u povjerenju u Njega i Put koji je odredio i predvidio za nas, nastojimo proslijediti i sa znatiželjom i veseljem u srcu iščekujemo što nam je sve pripremio.
Iskorak u vjeri prema Mateju 6:33 nas je oslobodio brige kojom smo bili opterećeni i zbog nje, tj. nevjere održavali život u svijetu koji nas ni na kojem području nije zadovoljavao i oduzimao nam predragocjeno vrijeme za zajedništvo i Krista.
Sada, kako smo se stisnuli uz Njega, osjetili smo slobodu, zaštitu i Očevu skrb kao nikad do sad i ona nas preplavljuje.
On zaista ne želi da nam išta nedostaje i vidi svaku našu potrebu.
Dobili smo vrijeme jedan za drugog i povezivanje na duhovnoj razini, što je rezultiralo u rađanju sklada, povjerenja i dublje ljubavi među nama, što je i prvi preduvjet za zajednički duhovan rad za Krista i Njegovo kraljevstvo. Kruna ovoga je naše priključenje grupi Bračno zajedništvo 🙂
Gledajući sve ovo i našu djecu kako rastu u Božje ljude, čvrste i nepokolebljive u vjeri u Jedinoga, zahvalni smo na svemu što imamo, na tebi Lorice i nauku kojeg nam donosiš u sili, na Bračnom zajedništvu.
Danijela