Hvala ti Apostole dragi moj za sinoć.
Kao da sam bio na Nebu na duhovnom vjenčanju (a znamo kakve fešte znaju bit kod nas). Poželio sam sinoć da nestanem, što se i na mahove događalo da me predokus te sfere ponese. Probudila se i rasplamsala iskra Očeva nakon sijanja Božanske Istine. Ujutro prva misao: “TEBI SVA LJUBAV SRCA MOGA OČE MOJ NEBESKI”. Moja volja neka bude tvoja volja. Molitve koje si molio za našu svetost… Hvala ti!
Ma samo da znam da imam nekog tamo kome je stalo da me vrati Ocu čistog i svetog bilo bi dovoljno za ostat radostan do kraja života, a tek kad si izložen onome koji izgara od revnosti za dom Njegov i stalo mu je do tebe, do nas, … i biti okupan putem Ljubavi kroz Božansku mudrost učini mi da kleknem i da “SVET, SVET, SVET” izlazi iz mojih usta.
Uglavnom osjećam se potpuno novo, kao da je Duh sveti išao dublje u mene nego ikad. Neću nikad zaboravit Valentinovo 2024. Moja sveta obveza da ovu krunu Ljubavi čuvam i štitim i da je u zajedništvu s Josipom, a onda i sa zajednicom kultiviram da proždre sve oko nas. U ime Isusa Emanuela!
p.s. Hoću reći da kao posljedica slušanja i primanja Riječi u srce i posljedično molitve i samog prisustvovanja sinoć, ja se nalazim u stanju gdje ne želim dopustiti da itko stane između mene i Isusa i bojim se umetanja ikakve druge ljubavi u taj odnos osim one koja će još više rasplamsati tu Ljubav. Eto, u tom sam se stanju i raspoloženju probudio, i neću i ne želim prodati taj odnos za sitniš ovoga svijeta!
Petar
Dragocjeni i vrijedni, moj i naš Apostole…
Moj dojam sa sinoćnjeg Predavanja je kao da sam bila na vjenčanju… i još smo na putu razgovarali o tome da ne znamo što nas čeka, a meni se činilo, što sam im na putu i rekla, da ćemo prisustvovat nekom Nebeskom vjenčanju, kad ono STVARNO je tako bilo!
Mene je ta poruka od sinoć baš ono rastavila i sastavila! Isuse HVALA TI! Trebalo mi je ovo… dugo vremena sam se nalazila u raznim vrtlozima pitanja i pomalo muke zbog neshvaćanja prirode stvari, iako je u suštini sve uvijek jednostavno. On uvijek treba biti prvi i Ljubav nikad ne smije biti podijeljena.
Kako nas je sotona prevario…. toliko puta mi je to prošlo mislima… previše smo zastranili, skroz okradeni i prevareni. Zaista je “Isuse upomoć!” prava rečenica za to otuđno stanje. To nam ti od kad te znam uvijek govoriš… i ništa što govoriš nije bez razloga. Vidim i čujem te sve bolje. Hvala Isusu na tome….
PREdivno! Što drugo reći…. pre, pre, pre, pre, pre divnooooo….
Ali baš sve rečeno! I oni (par o kojem si govorio) naspram Nega i On naspram njih. Svaka Riječ je puna Njegove Ljubavi! Čiste i svete…
Nakon nešto vremena od kako je počela Riječ teći kroz tebe, izgubio mi se pojam tvog lika i dok sam te slušala, a i gledala, znala sam da mi sam Isus govori i srce mi je primilo iscjeljenje. Otvorilo se širom i On je mogao ući sa svom Svojom slavom i svetošću, kako si na kraju i molio za nas.
Primila sam Svetoga u svoje srce da me posveti i osposobi za djelo služenja, da dođem do uzrasta Njegove punine u svemu.
Petar i ja smo primili Njega kao krunu svoje Ljubavi. I to će tako ostati za svu vječnost…
Ti si Lorice naš Isus… bez tebe ne bismo nikad došli do Neba… nikad ne bismo spoznali Njegovu nad spoznatljivu Ljubav koja nas ovako debeeeelo nadilazi… nikad ne bi bili ostvareni i ispunjeni za onim što najviše čeznemo… da nema tebe, ne bi bilo nas, a pri tom mislim točno ono što je naša Martina predivno rekla: “… a i da ima nas, ne bi bilo ništa od nas.”
Hvala ti do Neba i oko Neba i nazad i opet tako ispočetka bez prestanka… ako to može biti dovoljno veliko hvala… i Isusu na tebi… na strpljivosti i vjernosti, da u ovom svečanom trenutku podijeliš ovo dragocjeno biserje sa svim voljnima i sada je kako si i rekao, držim te za riječ: “Nebo se aktiviralo!”
Volimo te i ljubimo te, Isus je PreDivan!
Josipa