Dragi Lorice,
Osvrnula bih se na dio u mailu od Polly Wigglesworth vezano za nepoštivanje Bogom danog autoriteta … I dala svoje svjedočanstvo vezano za pristupanje zajednici i time redovan odlazak na Bogoslužja …
Kad sam prije godinu i koji mjesec odlučila pristupit zajednici bez blagoslova i pratnje svog muža što je tad za mene bio izlazak van utvrđenih krivih postavki unutar kojih sam odgojena i živjela u vezi i kasnije braku sa svojim mužem X …
Osjećaj da ću izdati muža i naš brak tim iskorakom bio je toliko snažan i blokirajući, zarobljavajući …
Sjećam se tih dana pred odluku za zajednicu gdje me srce jasno vuklo i s druge strane žalost i tuga i pomalo strah što će biti s nama, znajući da on nije za to (iako me nije sprječavao da idem) i da bi za mene najradije sve drugo samo ne to …
Jedno rano jutro stala sam pred Isusa i pitala ga što On za mene želi i u toj molitvi osjetila ljubav Oca i primila spoznaju da smo samo Isus i ja u tome … Da tu nema prostora za drugu osobu pa čak i ako je to moj muž.
Čvrsto sam držala tu spoznaju u srcu, bez obzira na snažan otpor i pokušaje muža (dobronamjerne, ali krive) da me razuvjeri i “zaštiti” od pristupanja zajednici.
Ta spoznaja u srcu održala me do trenutka kada sam krenula na prva Bogoslužja i upoznala se sa prvim korakom “Koja je volja Božja za mene po pitanju duhovnog zajedništva-zajednice i odlaska na Bogoslužja” gdje sam se utemeljila u Riječi Božjoj.
Moj život je od tog trenutka uređen da Bogoslužja ne dolaze u pitanje, ma što god dolazilo subotom na raspored … Ja bih jednostavno pospremila kuću, skuhala, zagrlila sve i otišla … Tako sam redovito izostavljala odlaske na obiteljske susrete, ručkove, rođendane ako su bili u vrijeme Bogoslužja na koja sam prije redovito odlazila s mužem i djecom …
Sjećam se kad je X rođendan bio u subotu i on je poželio tom prilikom počastiti svoje bratiće i njihove obitelji u jednom restoranu što sam podržala i radovala se s njime. No, kada je došao tren da idem na Bogoslužje, zagrlila sam muža i otišla u miru i veselju kao i svaki put.
X je trebalo vremena da prihvati da su Bogoslužja ispred svega za vikend (koji je uz zahtjevan tempo preko tjedna jedino vrijeme koje nam preostaje kvalitetnije provesti zajedno) …
No, ubrzo je vidio koliko mi znače Bogoslužja i koliko se sretna i ispunjena vraćam kući …
S vremenom sam mu iz srca počela svjedočiti i iznositi sve kao i pred ljudima na Bogoslužju što je njega baš doticalo i blagoslivljalo, a mene otvaralo prema dostavljanju duhovnog bogatstva kojeg primam tamo, duši koja mi je najbliža, svome mužu … Tako su se naši razgovori sve više zaokretali prema duhovnom što je njega snažno privuklo oživljavanju vjere koju je davno, još u dječačkoj dobi, napustio … Kroz to smo se počeli povezivati na dotad nama nepoznat način … Duhovan način … I svidjelo nam se!
Najveća smetnja u proteklom periodu bio je vrag koji je mene neprestano salijetao kroz napadaje osjećaja tjeskobe i napadaje kroz misli protivnih mužu … Bila bi nagonjena iznutra na pasivnu agresiju prema X vezano za življenje kršćanstva, što je uvijek rezultiralo time da on bude skroz odbijen od toga.
Kada smo detektirali taj problem (trebalo je proći vremena i puno situacija) uvidjevši koliko nas razara (taj protivni element u meni), odlučili smo mu se suprotstaviti …
Tu mi je pomoglo “Evanđelje za žene – Aničino svjedočanstvo uz tvoja (Lorens) tumačenja”, nakon kojeg sam zaprijetila zloduhu i slomila mu moć nad svojim bićem i odrekla ga se …
Tad smo jasno osjetili da se nešto maknulo između nas što je dugo tu stajalo i otvorio se novi prostor za ljubav, bliskost i suradnju u kojoj baš uživamo …
Ove godine smo X rođendan proslavili na Bogoslužju za bračne parove (što je bila njegova želja) kad smo prvi put bili zajedno i s našom djecom kao prava obitelj u pravoj Crkvi kako i dolikuje u Kristu Isusu i hvala mu na tome.
Danijela