Cijeli nauk nam je veliki blagoslov jer bez ovog zaista blistavog svjetla, mi ne bismo mogli zamisliti kakvi bi roditelji bili jer i sada unatoč svemu što imamo i znamo, ne činimo sve savršeno i imamo puno za raditi na sebi. Prije svega, zahvaljujući ovom nauku svjesniji smo nego ikada da je roditeljstvo Božanski rad na roditelju i na djetetu, zbog čega sazrijevamo zajedno s djecom, a zahvaljujući njima vidimo sebe puno bolje. Lakše nam je usmjeravati ih jer znamo kuda ih usmjeravamo, koji nam je cilj, znamo tko je davatelj snage, a naša djeca od malena imaju priliku rasti uz Isusa, doživljavati sva čudesa koja On čini i sudjelovati u njima.
U svom odgoju, na svu sreću i zahvaljujući ovom nauku, možemo se osloniti na Isusa, a ne na sebe, a to znači da Njega tražimo da nas vodi i savjetuje, produbljujemo odnos s Njime i očitujemo Mu svoje pogreške te molimo i vjerujemo da ih On može i hoće ispraviti te da ih ispravlja i da one neće ostaviti traga u negativnom.
Što se tiče plodova nauka i našeg krsćanstva u našoj djeci:
Naša starija kčer sa svoje nepune četiri godine zna što je Isus učinio za nas na Križu i nerijetko moli za nas i za druge polaganjem ruku, kada uoči svojim malim okicama nečiju potrebu.
Svaki dan razmišlja o dobru i zlu, o tome zbog čega bismo trebali biti dobri, zašto je Isus umro i što nam je Njegova smrt donijela (koliko god to može u svojoj glavici shvatiti). Kada ju pitamo za potvrdu toga da ju volimo, ona kaže da ona to osjeća u srcu. Osim toga, nerijetko kaže da nekada čuje Isusa u srcu. Mi sami možemo zahvaljujući nauku bolje vidjeti kroz djecu i odgoj rast i sazrijevanje palog bića, procese u njemu, volju koja je na putu podlaganja Bogu te nas same.
Ivo i Klara M.