Evo Lorice dragi,
…
Čitali smo Frano i ja zajedno i komentirali.
Čudesno mi je kako nas Isus preko tebe susreće s ovim tekstovima i daje dodatno svjetlo i vođenje na probleme s kojima se trenutno susrećemo bez da smo ti govorili o njima.
Slažemo se sa svime rečenim. generalno vjerujem da sva djeca u sebi nose “problem” o kojem tekst govori no kod našeg P. je ovaj problem bio više izražen i dosta toga spomenutog u tekstu nam je jako blisko.
Mi smo prije dosta vremena locirali ovaj problem, osjećali smo da nije samo dio pale prirode već duh koji ga dodatno tlači. Znali smo oko njega osjećati težinu i tromost u sferi. Nama je također dolazilo iznutra da će se problem riješiti dostavom snage kroz riječ i molitvu, ali i uključivanjem u aktivnosti i tako izbijanjem potrebe da se samo rade stvari koje stvaraju ugodu i da se tenzije povise pri susretu s nekakvim ograničenjem i poslom kojeg treba napraviti.
Skužili smo Frano i ja u jednom trenutku našu slabost gdje bi se ponekad “povukli” pred sada vidim ovih duhom čiji je zadatak da pazi da se duh lijenosti ne uznemirava. Sad mi je taj proces puno jasniji.
Prepoznajem i da sam ja “kumovala” ovome kao mama, prezaštićivanjem, koje je kod Pavla bilo izraženo zbog konvulzija, kako je često bio bolestan. Nisam toga bila svjesna dok se nisam susrela s ovim tekstom. Frano kaže da je on toga svjestan bio i ranije.
Iako cijelo vrijeme radimo s njima, intenzivno radimo upravo na ovom u zadnje vrijeme. Tekst nam je došao kao dodatno svjetlo i praktična primjena, pogotovo ovaj dio koji se odnosi na čitanje dijelova Riječi.
Jedan od razloga zašto smo odlučili imati kuću je da oni budu uključeni u fizičke radove po kući. Vidjeli smo da ćemo mi morati “stvoriti” prilike u kojima će se oni bit fizički aktivni, zarumeniti se, oznojiti , naučiti bit odgovorni, zadatak dovesti do kraja i osjećat se dobro nakon toga. U posljednje vrijeme smo nas dvoje još više usklađeniji i smjerniji u ovome. Vidimo to kako jasan preduvjet njihovog zdravog mentalnog razvoja.
Poseban mi je i ovaj dio o tome kako curice treba usmjerit da ne prigovaraju, budući da to ne nadahnjuje bratsku ljubav. I na tome radimo, u uputi da se još dodatno moli za braću osjetila sam toliko puno Očinske ljubavi.
Toliko toga stavljaš Lorice pred nas, a ja se molim da uspijemo što više toga primijeniti i potpuno se predati i posvetiti širenju ove poruke.
Grlim i hvala ti. Na povjerenju i ljubavi
Tereza