Toliko je toga u nutrini, toliko je toga rečeno u Nedjelju.. da sam ostala nijema i spuštenih ruku pred tolikom milosti i u velikoj zahvalnosti i miru..
Sve što govorite ti i Tereza samo se nježno spaja sa dijelovima nadubljeg u meni i duša kao da kliče… istina je! Znala sam da je!
Prisjećam se svog duhovnog puta kao majke, prve trudnoće, svih ispravnih emocija, želja, vodstva koje sam počela primati, spajajući se sa nečime što nikada prije nisam osjetila… onoga što je sam Bog ugradio u mene kao ženu… majčinstva u meni… toliko znatiželjna istraživanjem nutrine, a opet toliko slaba pred svijetom i okolinom (bez Isusa)… sve izvan i oko mene je bilo u potpunosti protivno onom najdubljem i najintimnijem u meni…
Zahvalna sam jer sam kao neodgojena i izgubljena žena zbrinuta od strane mog nebeskog Oca ovdje u ovoj divnoj zajednici…
Sretna sam jer imam svog nebeskog Oca čija je ljubav budno pratila moje vapaje i želje i dovela me ovdje na ovo zračeće Svjetlo i omogućila mi Put u ovoj tamnoj dolini sjenki smrti…
Ne trebam gledati “van”, ja pogledam unutra i vidim štetu… bol otpadništva od Njega, nevjericu kako je bilo moguće u savršenom stanju odreći se tolike milosti, Svjetla, snage, svoga Oca…
Proći tolike godine u neznanju i sada u mukama i suzama, svaki korak do Njega jedva izroditi, u muci odricanja od onoga što je toliko čvrsto (a krivo) ugrađeno u mene…
Koliki je samo teret ljudi iz čije kuće sam izašla… oči mi se otvaraju više i jasnije vidim propast u koju su se doveli zbog ne znanja… Ne mogu imati niti jednu krivu emociju za njih jer im ne želim otežati, voljela bih im olakšati da mi barem dopuste…
Pamtim dobro njihov jad gledajući kako se gubim, patim, ne snalazim, propadam… pamtim njihovu nemoć… Njihov život je stao kada su vidjeli da ja nisam dobro…
Zbog svega odgovornost se u meni opet podiže na višu ljestvicu… odgovornost prema svemu što sam primila od svog Oca kao individua iz ove zajednice… odgovornost kao roditelja pred svojim Ocem… u dubokoj želji da gledam radost i slobodu u malenim očima, slatke osmjehe i kada se rašire na zrelim licima muškarca i žene… želja da gledam kako ljubav posađena u njih ide dalje…
Želim pomoći, prigrliti svoju roditeljsku odgovornost kao dar s neba od mog nebeskog Oca… želim malenima olakšati ovu stazu, želim da znaju o Ljubavi koja je tu za njih od početka, koja ih neće ostavit i neće dozvolit da budu ozlijeđeni na nikoji način..Ljubav koja ne želi da pate…
Hvala vam na ovoj Riječi, presretna sam što sam na ovom Svjetlu, a skupa sa mnom i moja obitelj.
Danijela