Hej Lorice
Meni ti je ovo toliko važna tema tema. Prije nekoliko godina pročitala sam jednu krasnu knjigu “Winning over your child heart” (Osvajanje srca vašeg djeteta). Napisala ju je majka osmero djece koja ih je ukupno kroz 31 godinu podučavala kod kuće. U knjizi gdje je bilo jasno objašnjeno kolika je velika odgovornost na roditeljima u “čuvanju” i zadobivanju dječjeg srca.
“Why is it so important to have our children’s hearts? Because when we have their hearts, they are open to our teaching and instruction, which gives us the opportunity to pour into them the truths that God is giving us to share with them. When we don’t have their hearts, we can’t pour any of those truths in.
There is a spiritual battle raging in our children’s hearts daily. With 66% of young people walking away from today’s churches, we cannot afford to be complacent, hoping everything will turn out okay. We have to be aware of the battle and determine to do all we can to point our kids to God, and His Word, giving them a solid foundation of faith. We must also determine to purposefully pursue their hearts.”
/Zašto je toliko važno zadobiti srca naše djece? Zato što kada imamo njihova srca, ona su otvorena za naše poučavanje i instrukcije, što nam daje priliku uliti u njih istine koje nam Bog daje da ih podijelimo s njima. Kad nemamo njihova srca, ne možemo uliti nijednu od tih istina.
U srcima naše djece svakodnevno bjesni duhovna bitka. S obzirom da 66% mladih odlazi iz današnjih crkava, ne možemo si priuštiti da budemo samozadovoljni, nadajući se da će sve ispasti u redu. Moramo biti svjesni bitke i odlučiti učiniti sve što možemo da svoju djecu usmjerimo na Boga i Njegovu Riječ, dajući im čvrsti temelj vjere. Također moramo odlučiti da namjerno pratimo njihova srca./
U knjizi se navodi kako je dijete već u ranoj dobi sposobno razviti otpor/bunt prema roditeljima i ako roditelj to ne prepozna na vrijeme razvija se pasivan otpor prema roditeljima, gdje se dijete na van ponaša kao da je sve u redu, a iznutra srcem odbija sve što dolazi od roditelja.
Čitajući ovo prepoznala sam svu ozbiljnost našeg poziva i stavila sebe u ulogu budnog promatrača njihovog srca. Jako mi je važno u razgovoru otkriti uzrok određenog ponašanja, pomoći im da uđu u getribu i zajedno izvučemo to “zlo” vani i pronađemo rješenje. Razvila sam s njima taj odnos povjerenja da rado s nama dijele takve stvari, jer znaju da ih nećemo kazniti već im pomoći da izađu iz toga/riješe se toga.
Kako odrastaju tako je ovakvih razgovora potrebno sve više, objašnjavanja perspektive, preslagivanja onog što dožive u školi i jasnog definiranja onog što je dobro i istinito, a što nije. Budno pazimo s kime se druže kako izgledaju njihovi razgovori i druženja, s obzirom na to da su dosta otvoreni s dobro nam ide.
Svejedno kako vrijeme ide, sve smo više svjesni opasnosti društva s kojim su okruženi svakodnevno u školi stoga tražimo način kako da to riješimo.
Puno mi je značilo kad sam vidjela koliki je naglasak Isus stavio na taj dio. Ova prva rečenica mi se čini baš jako važna, kao i ona o mlačnosti. Jedan od razloga zašto bi išli s obrazovanjem kod kuće i ispisivanjem iz škole je upravo ovoj, da ih maknemo iz lošeg društva. Pričala sam nedavno s jednom iz ekipice koja je rekla da nije cilj izvaditi djecu iz sustava nego im pomoći da tamo sazriju. Nakon seminara o preodgajanju u Božju djecu i još veće shvaćanje naše odgovornosti prema Isusu taj mi komentar nije bio na mjestu. Razumjela sam poziciju iz koje osoba govori no svejedno mi se činio prilično naivan i podsjetilo me to na naše cure s početka ekipice kada bi izlazile vani jer im se išlo vani, a onda bi to objasnile na način da tamo mole za ljude u bircu.
Ljubim te i grlim Lorice dragi. točno si govorio kroz seminar o Sundaru što sam trebala čuti. Beskrajno sam ti zahvalna na tome. Na putu koji mi cijelo vrijeme otvaraš. Hvala ti što ideš prvi i rušiš tu formi od koje me oslobađaš. Slobodi prema kojoj me vodiš, za koju nisam ni znala da ju je moguće živjeti, kamoli da sam prema njoj stremila.
Grlim te jako.
Tereza