- Svjedočanstvo nakon promocije Knjižice br 92
Ušla sam u ulogu žrtve, i svaka moja misao i djelovanje usmjereno prema njemu bilo je obojano time. Uočila sam još da sam u toj obmani bila potpuno lišena percepcije da me pozicija agresora dovela do tog stanja. Istinu nisam mogla dohvatiti srcem, jer je opsjednuti um bio 100% uvjeren da sam ja žrtva i da polazišna točka zla kreće od Dominika.
Lori dragi,
slušam vaše komentare o 34. poglavlju ‘Duhovnog sunca – 1’ (vidi na www.akademijavjecnogproljeca.org/cms pod Tematske Knjižice; Knjižica br. 92, str. 5-9;) i potpisujem sve rečeno. I da; gore je nego što sam mislila…
Bila sam svjesna da sam imala udjela u Dominikovom iskrivljenom ponašanju (2-3 mjeseca nakon poroda), ali nisam mislila da sam bila odgovorna u tolikoj mjeri. Čak sam znala reći kako ga je ‘nešto’ opsjelo i moguće da je imao ptsp od poroda…
Postpartum je kod nas bio baš zanimljivo razdoblje za manevar zmaja u meni. Ono što je u zadnje vrijeme izbijalo rjeđe po pitanju kontrole, u tom periodu je uzelo maha, i to s ekskluzivnim opravdanjem kako mama zna najbolje… Užas! Svaki njegov pokret oko bebe je naišao na komentar. Petnaestak dana nakon poroda on je bio više oko malenog, i kad bih ga tako promatrala vidjela sam koliko je brižan i pažljiv, i bez obzira na to, čim mi je bilo malo bolje ‘izgurala sam ga’ i preuzela ulogu mame. Još sam mu i zamjerila što se nije dao tako lako izgurat. Nijansa koju sam uhvatila unutar sebe bila je da je spočitavanje njemu bilo pod krinkom dobrobiti djeteta, jer realno situacije nisu zahtijevale nikakva upozorenja. Jednom prilikom je krenuo bebi rezat noktiće, bez da mi je prethodno išta rekao, a maleni je mahao rukicama kao i svaki put dotad i naravno da sam mu ukazala kako to nije sad taj trenutak i onda još brzinski pronašla alibi za rečeno; ima grčiće (tad bi bio najnemirniji)… Stvorila sam mu dodatni pritisak pa je bebi malo ukrivo odrezao noktić. Idući dan mu se prstić zacrvenio i izgledalo je kao mala upala… Naravno da sam njega smatrala odgovornim, ali sreća da je tu mama, koja je ‘spasila stvar’ molitvom…
Znači pritisak je bio toliko jak – dva kontrolora u tramvaju – onaj što uđe na prednja i onaj što ulazi na zadnja vrata, a ti u sredini – da je on postajao sve nervozniji i verbalno agresivniji prema meni. Silina zla u vidu kontrole koja je išla prema njemu počela mi se vraćat kao bumerang, a da nisam ni bila svjesna pravog uzroka problema… Kao da čuješ buku koja te izluđuje i ne kužiš da dolazi iz tvoje unutrašnjosti i onda pokušavaš utišati sve oko sebe, ali bezuspješno…
I evo, tek dok sam slušala snimku mi se potpuno rasvijetlilo što je zapravo opsjelo Dominika…
Trebam li reći da si opet bio u pravu…
Hvala ti…
Volim te!
Isus
Anica 07.09.2023.