Malo je reći da SVE što mi trenutno jesmo i imamo jest zbog Lorensa, Apostola Čiste Istine, Misije, veličanstvenog nauka, Bogoslužja i naše bračne grupe te veličanstvenih poduka koje primamo kroz nju. Naši životi bi se vjerojatno mimoišli, a ako bi se i sastali, vrlo brzo bi se rastali, ne bismo imali brak koji gleda u vječnost i smisao kojeg svi traže.
Naša priča započela je prije malo više od pet godina kada smo oboje već bili zahvaćeni ovim naukom, svatko u svojoj vlastitoj priči.
Nekako nam je Isus isprepleo puteve, našli smo se prvo u vezi, zatim godinu dana nakon toga u bračnom zajedništvu.
Kroz sve ove godine spoticali smo se previše o svoju palu prirodu, o ne-ljubav jedno drugog.
Teško nam je bilo mijenjati se i ljubiti jedno drugo istinskom, žrtvenom Ljubavlju. Bolje smo se osjećali razdvojeni nego kada bismo bili zajedno. Bijes, ljutnja, suze i prepirke zamijenile su razgovore, radost i Ljubav. Vrlo brzo smo u našem braku oboje postali nesretni.
Godine su prolazile i naše duše su se sunčale na ovom svjetlu. Kroz sve te godine promjena se događala u nama, zahvaljujući Istini, Ljubavi kroz Istinu te Ljubavi prema Istini.
Naša startna točka je bila daleko od bilo kakvih šansi za sretan brak, no srećom imali smo ovo što nitko nema. Imali smo našeg Isusa, Koji je živ, Koji je Otac, Koji govori Svojoj djeci, Koji nam je pokazao kako trebamo živjeti, imali smo našeg Apostola Lorensa koji je neumorno, konstantno radio, služio, nosio, ne bi li nas doveo tamo gdje nas Isus želi… i imali smo nauk koji je čisto svjetlo s neba, koje prodire u dušu i dijeli kičmu od moždine (Hebreji 4:12). Sve to nas je guralo naprijed i garantiralo nam uspjeh. No nekako je i tada štekalo.
Uz sav trud i dalje smo se spoticali o sebe, prepirali se oko ničega, gledali mane jedno drugome i pozivali jedno drugo na red, sve dok nije krenula naša bračna grupa i dok nije krenuo proces posvećivanja naših brakova.
Direktne upute i svjetlo koje je Isus tu spuštao kroz našeg Apostola je jednostavno prodiralo, unatoč našoj potrebi iskvarene duše da sakrijemo svoje zlo, ali ono je bilo snažnije i naposljetku se probilo.
Skinuli smo štitove i oklope koje smo imali i takvi goli kakvi smo bili stali smo pred Isusa da nas zajedno okupa u kupelji svoje Ljubavi. Često je bilo bolno, sve u nama se opiralo, draže nam je bilo čuti da je ovaj drugi ispred nas koji se treba mijenjati nego mi sami….
Još uvijek stojimo takvi pred Njime, u procesu čišćenja i posvećivanja s puno koraka ispred nas, ali sada je nekako sve lakše, jasnije, imamo sve šanse za sretan i svrhovit brak kroz kojeg možemo služiti po primjeru Isusa Krista i postići konačni cilj.
Dijeljenje iskustava s drugim parovima u grupi je također pomoglo da vidimo da u svemu tome nismo sami, jer svi voljni prolaze taj proces. I zaista, već sada se isplati, a isplatit će se do kraja.
Grlimo i ljubimo i šaljemo jedan zagrljaj svima u bračnoj grupi.