U ranijoj fazi veze, nakon nepunih godinu dana, kad su spomenuti leptirići odletjeli, toliko je bilo prisutno međusobno nerazumijevanje da je zaista često izgledalo kao da uopće ne govorimo isti jezik. Prisjećajući se tog perioda, shvaćamo da bez ‘prevoditelja’, našeg Učitelja Lorensa, ne bi bilo moguće nastaviti vezu. U želji da nam pomogne, ponudio nam je pomoć, i to u vidu međusobnog sučeljavanja. Sjeli smo za stol i krenuli naizmjence iznositi naša viđenja spornih situacija, onako svaki u svom stavu pravičnosti. Nakon nekoliko sati sučeljavanja izvor sebičnosti i optužbi, i dalje je bio nepresušan. Činilo se da bi se tako mogli optuživati unedogled.
Ono što je bilo zanimljivo jest da je naš Učitelj, skoro bez riječi, satima slušao naše međusobne optužbe i cijelo vrijeme bio naklonjen rješavanju problema. U jednom trenutku nas je uputio na Hvalospjev Ljubavi (1.Korinćani 13:4-8) te rekao da svaki od nas ponaosob prebiva u stihovima SAGLEDAVAJUĆI NAJPRIJE SEBE I TO KOLIKO SAM ŽIVI UNUTAR BOŽANSKOG REDA LJUBAVI, i isto tako da se prisjetimo vrlina koje naš partner ima (Lorens: Ovdje sam ih uputio na 1 Korinćane 13:7 u Proširenoj Bibliji koju koristim a koja čita: ‘Ljubav traži ono NAJBOLJE u drugoj osobi!’). Tad se u nama sve umirilo i počeo se nazirati tračak nade da će naša Ljubav dobiti novu priliku. Zahvaljujući našem Učitelju i njegovoj Ljubavi za nas, tu noć smo ipak zaspali s osmjehom na licu. Još uvijek se vraćamo Hvalospjevu Ljubavi, koji predivno opisuje što Ljubav jest, i dalje nastojimo u našim životima oživjeti svaki stih.”
Dominik i Anica K.