Što se tiče Evanđelja za žene već sam ti par stvari svjedočila o djelovanju ali sam htjela napisati sam proces koji je bitan jer znam da bez Očevih uputa i tvog izlaganja, upiranja i opominjanja nikad ne bi to mogla promijeniti, odnosno ne bi bila svjesna di griješim.
Prva spoznaja u meni je bila da sam cijelo vrijeme mislila kako se ja kao Kristova borim protiv njega odnosno onog u njemu. Onda sam spoznala da se u biti zmija u meni bori protiv njega, nigdi tu nije bilo Krista. Kad sam krenula razmišljat o mojim nekim postupcima koji na van nisu tako izgledali nešto “strašno”, kao i većina nas radi, odjednom mi je došla slika njegove duše, što ja njemu radim i kolika je šteta učinjena. I onda spoznaja koliko je on bolji od mene, tu sam se raspala i tražila od Isusa da mi oprosti da mogu krenit ispočetka bolja za Isusa i za muža. U jednom trenu upali mi se lampica… gledam sebe cilo vrime tražim nekakvu ljubav od njega, potvrdu…a mislim se ko bi te i volija kakva si i onda mi dođe slika što smo imali na početku naše veze i točno što moram promijenit da imamo ono što smo izgubili… I nećeš vjerovati baš ja sve moram mjenjat. Hihi. Ali sa svom tvojom podukom i Očevom ljubavlju, milošću toliko je sve lakše pustit, odustat od sebe za drugoga… Samo je bitno spoznat svoje unutarnje greške, priznat grijeh, htjet u srcu promijenit i sva pomoć i utjeha odmah dolazi od našeg Oca.
Sada sve oko sebe drugačije vidim, samo mi dolaze slike iz prošlosti i priče od žena oko mene… Većina ih je ogovarala svoje muževe, momke, ismijavala, govorila koliko su nesposobni… Ja bi se uvik pitala pa di su nestali ti muški koji su bili glava obitelji, okretni i sposobni… Eto sad znam di su, žene ih pojele a dica kroz život to gledali i krivo se odgajali.