4. Upoznavanje i uživanje Božanske Ljubavi kroz njhovu međusobnu Ljubav
- Temelj svih sjedinjenja, međutim, treba biti vrloduboka Ljubav, svaki od njih treba nastojati iz dubine njegova srca služiti drugoga, tretirati ga sa Ljubavlju i započeti odnos koji potpuno udovoljava Božanskoj volji. — Ova Ljubav također jamči da je Otac isto tako prisutan gdje čista Ljubav sjedinjuje dvoje ljudi. Jer aktivnost vječnog Božanstva će tu biti zamjetna, čista Ljubav će pročistiti ljude i okrenuti njihove oči spram neba, oni će prepoznati Boga, Gospodara, vrlinom njihove prisutne aktivne Ljubavi koja je naposlijetku Božanska… Oni hodaju sa Bogom u isto vrijeme… u blaženom zajedništvu oni su postali svjesni činjenice da Bog mora biti prisutan gdje Ljubav postoji, i ova spoznaja ih čini blaženo sretnima, budući će onda ljudsko biće znati kako je on siguran pod Očevom pouzdanom zaštitom.’ (BD 1021)
- ‘Što vi ljudska bića nazivate Ljubavlju je osjećaj bliskosti kojeg Bog želi i prema tome ne treba biti zanijekan (ili ‘ne treba ga se odreći’) pred Njime. Sam Bog je usadio ovaj osjećaj u vaše srce kako bi vas usrećio baš kao i približio Sebe, jer naklonost spram drugog ljudskog bića koja se duboko ćuti mora istovremeno biti Ljubav za Boga, budući je naposlijetku to biće Božja živa tvorevina i time nije jedino živa tvorevina predmet ove duboke naklonosti nego također Sam Stvoritelj. Otud vi pokazujete Vječnom Stvoritelju istu Ljubav koju dajete Njegovoj živoj tvorevini… (1 Ivanova 4:20, 21) — ‘Ljudsko biće treba doživjeti prisustvo druge osobe kao Božji najdivniji dar sa zračećom srećom, njegovo srce, puno zahvalnosti, treba slaviti Stvoritelja, Koji će mu poslati zraku Njegovog svjetla Ljubavi. I njihova zajednička Ljubav treba dati povoda dobrim mislima i prouzročiti dobre akcije. Ova Ljubav je sasvim u skladu sa Božjom voljom, ona uzrokuje sreću i ushit… ona ne zahtijeva nego daje… ona je od Boga i vodi nazad k Bogu… ona ne poznaje granice i nastavit će postojati za vječnost…’ (BD 1459)